21.04.2015, 18:01h     admin     Jesenski&Turk

Hypo Alpe Adria (III): U magli balkanske mafije

Što je, po prirodi poslova, mogao znati Tomislav Karamarko?

Hypo Alpe Adria (III): U magli balkanske mafije

Knjiga austrijskog novinara Richarda Schneidera, „Mjesto zločina: Hypo Alpe Adria“, objavljena je u Hrvatskoj još početkom ljeta 2011., dakle skoro pune četiri godine prije nego će priča o tome kako je Domovinski rat bio i velika perionica novca, dobiti prostor i vrijeme na HTV-u. Od tada, od lipnja 2011., do danas, o djelu ovog austrijskog novinara se u nas – glasno šuti. Zahvaljujući Schneiderovon hrvatskom izdavaču, nakladničkoj kući „Jesenski&Turk“, portal FALIŠ će u nekoliko nastavaka objaviti dijelove knjige koja prati put novca do računa i nekretnina nove hrvatske elite.

 

Kad se Zagorec u siječnju 2009. prvi put našao pred sudom zbog afere s draguljima, nisu se samo nekadašnje partnerske banke poput HGAA -a bojale neugodnih otkrića: u procesu se skrivala i opasnost da dovede do obračuna s autoritarnom Tuđmanovom erom, optočenom nacionalističkom propagandom. Ali Zagorec nije rekao ni riječi o podrijetlu dragulja. Naprotiv, on je čak i zanijekao njihovo postojanje. Strategija obrane bila je jasna: ono čega nema ne može se ukrasti.

 

Nasuprot njegove tvrdnje našla su se, međutim, tri iskaza svjedoka: Hrvoje Petrač, Zagorčev bivši poslovni partner, ispričao je sudu da mu je okrivljenik pokazao dragulje i zamolio ga da ih proda. Radilo se o smaragdima, rubinima i safirima. On je to pokušao, ali nitko nije pokazao zanimanja. Zagorčeva bivša tajnica i Petračeva

bivša ljubavnica također je tvrdila da je dragulje vidjela kod Zagorca. Isto kao i Biljana Sučić, bivša šefica financija državne nabavne agencije RH Alan.

 

Među brojne svjedoke, koji su saslušani tijekom istrage, spadali su između ostalog bivši šef tajne službe i sin nekadašnjeg predsjednika Miroslav Tuđman i zagrebački novinar i izdavač magazina Nacional Ivo “Puki” Pukanić. Izdavač je koncem listopada 2008. bio žrtva bombaškog atentata u kojem je uz njega poginuo i njegov direktor marketinga. Samo tri tjedna ranije i četiri dana nakon Zagorčeva izručenja Ivana Hodak, kći Zagorčeva odvjetnika, doslovce je smaknuta s dva hica u glavu u veži u središtu Zagreba. Istog dana predsjednik vlade Ivo Sanader otpustio je ministra unutarnjih poslova, ministra pravosuđa i šefa policije. Osam mjeseci kasnije i sam će se povući s funkcije.

 

Ta dva ubojstva aferi Hypo definitivno daju mafijaške dimenzije. Tako je, primjerice, srpski šef podzemlja Sreten Jocić, koji se u svojim krugovima zove i Joca Amsterdam i slovi kao čovjek koji je potezao konce iza Pukanićeva ubojstva, na jednom suđenju u Beogradu prošlog listopada izjavio da su izdavač i njegov kolega poginuli “zbog zbivanja u Hrvatskoj”. Mafijaš, koji bi prema vlastitim tvrdnjama trebalo da bude ispitan i po pitanju afere Hypo, predložio je na raspravi i da se rasvijetle imovinski odnosi u tjedniku Nacional. Nakladničku kuću je, naime, preko posrednika dijelom kupio Hypo Alpe Adria. Sasvim neovisno o slučaju, on je na svom ispitivanju iznio i tvrdnju da su se nekadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i bivši premijer Ivo Sanader, koji je pao u nemilost, ponovno našli, te da su nakanili osnovati novu stranku, čiji bi eksponent bio sadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

Ta glasina nije bez određene doze kurioziteta: Mesić je ranih devedesetih godina navodno bio uključen u ilegalno trgovanje oružjem. Sanader je dokazano upleten u aferu Hypo. A Karamarko, čije je privatno zaštitarsko poduzeće Soboli radilo i

za klagenfurtsku banku, morao bi kao bivši šef hrvatske tajne službe biti informiran i o jednom i o drugom. Njega je, neposredno nakon ubojstva Ivane Hodak Sanader unaprijedio u ministra unutarnjih poslova.

 

U Hrvatskoj je tada vladala totalna zbunjenost. Atentat je smjesta doveden u vezu s aferom Zagorec. Bila je to takoreći prijetnja ocu da u obrani svog klijenta u igru ne uvodi politiku.

 

Ivanina majka, Ljerka Mintas-Hodak, kći funkcionara NDH, bila je pod Tuđmanom pomoćnica premijera i zamjenica predsjednika HDZ-a. Na prvom stranačkom saboru nakon Tuđmanove smrti u svibnju 2000. slovila je – na listi Tuđmanova pouzdanika

Ivića Pašalića – kao favoritkinja koja će ga naslijediti na vrhu stranke, ali je spram Sanadera izvukla kraći kraj. Za Tuđmanova života potonji ni u stranci ni u vladi nije imao šansu za uspon, jer osnivač HDZ-a i države nikad nije izašao nakraj s njegovim preferiranjem muškaraca. Dvije godine kasnije Mintas-Hodak istupila je iz HDZ-a i povukla se iz političkog života.

 

Osim jednog političkog motiva, javnost je nagađala o još dva: s jedne strane, Ivana Hodak, koja je radila i u očevoj kancelariji, nekoliko tjedana prije smrti navodno se potajice sastala s hrvatskim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i navela mu imena osoba koje su tijekom rata privatno zaradile na poslovima s oružjem. Nadalje, ubojstvo bi moglo imati veze i s jednim planiranim poslom s nekretninama:

dvadeset i šestogodišnja pravna praktikantica okončala je nedugo prije svoj odnos s turističkim menadžerom Ivorom Vucelićem, koji je sa Zagorčevim odvjetnikom navodno pregovarao o prodaji nekoliko zemljišta. Ivanin novi dečko, Ljubo Pavasović Visković, bio je sin odvjetnika, čiji otac pruža pravnu podršku Hrvoju Petraču. Prema pisanju hrvatskih medija zbog takvog razvoja stvari u Ivaninom privatnom životu

u opasnosti se našao deal vrijedan preračunato 42 milijuna eura. Vremenska blizina sa Zagorčevim procesom u svakom slučaju upada u oči.

 

Za bivšeg generala njegov je slučaj oduvijek bio politički motiviran: “Žele me diskreditirati jer sam jedan od posljednjih živućih svjedoka kupnje raketnog sustava S3000”, tvrdio je pred izručenje u Hrvatsku. Iste ruske rakete zemlja-zrak navodno su preko Hrvatske dospjele i do Iraka. Službeno, veza sa slučajem Zagorec nije ni potvrđena ni isključena. Zamjetno je da, za razliku od Pukanićeva ubojstva, kod kojeg su počinitelji identificirani već nekoliko dana kasnije, u slučaju odvjetnikove kćeri priča do danas nije dobila posve vjerodostojan kraj. Istraga i proces su okončani,

ali u zemlji praktički nitko ne vjeruje da je ubojica psihički nestabilni beskućnik bez nalogodavaca.(...)