100 godina Oktobarske revolucije

 

U video poruci podrške crowdfunding kampanji Festivala alternative i ljevice Šibenik, koju smo pokrenuli nakon što nam je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske znatno umanjilo potporu i time ugrozilo opstanak FALIŠ-a, dr. Boris Buden je, pored ostaloga, rekao kako se suvremeno ustaštvo ne zasniva na citiranju povijesnog ustaštva.

Ukoliko je, a jest, čovjek koji je održao prvo predavanje na Maloj loži 2013. godine u pravu, onda se slobodno smije kazati i kako suvremena ljevica ne može počivati, organizirati se i djelovati citiranjem iskustava ljevice u dvadesetom stoljeću, obilježenom ponajprije Oktobarskom revolucijom.

Prije točno stotinu godina, proleteri koji nisu imali ništa su osvojili sve. Zahvaljujući i tom događaju, svijet kakav je do tada postojao i bio poznat je prestao da postoji. U konačnici, Oktobarska revolucija se pokazala neuspješnom iz mnogo razloga, od Staljinovih gulaga, pa do zabluda kreatora ekonomija zemalja što su spadale u takozvani istočni blok. No, uza sve te probleme, direktne posljedice crvenog Oktobra su bile vidljive i žive do potkraj prošlog stoljeća, do rušenja Berlinskog zida, da bi kasniji neoliberalni cunami, koji je zapadnu srednju klasu učinio siromašnom, a onu izvan kapitalističkih zemalja pomeo, pokazao svu vrijednost filozofije koja je porodila i revoluciju.

Kako vrijeme odmiče i kako se čini, samo čini, da je lijeva politička misao u defanzivi, tako i jača zanimanje za korijene onoga što je dovelo i do Oktobarske revolucije, te, posljedično, do sličnih procesa iz kojih su se izrodile manje ili više uspješne države, među kojima se posebice ističe bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, čiji je drugi najprosperitetniji dio bila upravo Hrvatska.

Oktobarska revolucija predstavlja veliki povijesni događaj, jedan od tri – uz Prvi i Drugi svjetski rat – najvažnija u dvadesetom stoljeću. Obilježiti njenu stogodišnjicu prirodno je i ne traži nikakvo specijalno objašnjenje. Nemaju ga, naime, niti u čuvenoj MoMa-i u New Yorku, u Berlinu, na Oxfordu i, tu svakako, u Moskvi, ali i mnogim drugim metropolama kojima smo pridružili Šibenik, držeći se devize da živimo u vremenu u kojem je svaki svjetski problem lokalni, kao što je svaki lokalni ujedno i svjetski.

Cilj nam je, i zahvaljujući sjajnim sudionicima koji su prihvatili naš poziv, sasvim je sigurno da ćemo ga ostvariti, suočiti se na najbolji i najpoticajniji način sa , kako je Slavoj Žižek naziva, nepredvidljivom prošlošću, razgovarati o bitnim datumima u kontekstu njihovog vremena i iz ovog našeg osuvremeniti svako vrijedno iskustvo na način koji će onemogućiti dobrim idejama da, ni krive ni dužne, stradaju zbog onoga što su ljudi od njih u stanju napraviti.

Peti FALIŠ počeli smo, što sigurno znate, pripremati boreći se da ga uopće održimo, da bi, zahvaljujući Vama, publici, prijateljima i suradnicima festivala, stigli do najboljeg izdanja u ovoj, prvoj petoljetki u kojoj je Mala loža postala važan toponim, a Šibenik se potvrdio kao grad tolerancije i mala luka za velike ideje.

Zato jednu borbu nastavljamo na još jednom mjestu, svjesni koliko smo imali sreće kada smo odlučili baš ovdje organizirati Festival alternative i ljevice, oko kojeg se okupio sjajani tim istomišljenika, ali i vrhunskih profesionalaca koji znaju kako se na FALIŠ-u smije sve, samo ne i iznevjeriti publiku.

Svima Vama koji ste nas podržavali svojim dolaskom, donacijama, uslugama, zanimanjem za program, hvala za prvih pet godina. Nama važnih, a nadamo se i Vama bitnih.

Na kraju, sve što se može reći je parola pod kojom su heroji iz šibenskog kraja – o kojima ćemo, također, govoriti na petom FALIŠ-u – branili civilizaciju u Španjolskoj: No pasaran!

 

Emir Imamović Pirke

direktor FALIŠ-a