24.02.2014, 10:21h     Andrej Nikolaidis     Al Jazeera

Loši na prvoj strani, dobri na umrlicama

Meni se čini da je političko polje kod nas lutkarska predstava...

Loši na prvoj strani, dobri na umrlicama

Sa kakvom smo se samo strašću zalagali za naše suverene države! Kako smo iskreno željeli svojim narodima da se u vlastitim "državnim kućama" razmašu, razviju, ostvare sve one divne potencijale, sve ono što je iz objektivnih, je li, razloga ostalo suzbijeno u "tamnicama naroda", u kojima smo ranije živjeli. Teško da smo ljepše želje čuvali i za vlastitu djecu.

Pritom smo postali i nekako intimni sa svojom suverenom državom, nekako neprekidno zabrinuti da je krenula lošim putem, da bi nam je neko mogao oteti. A neprijatelja države nikada ne manjka. Ima, nažalost, uvijek tih koji ubacuju klipove u točkove, vrebaju da napakoste, otcijepe, pripoje...

Ali, kao i tolike ljubavi do sada, i ova je ostala neuzvraćena.

Lutkarska predstava

"Nema sretne ljubavi", kaže jedan slavni kantautor. Zaista!

Države su kao srednjoškolske ljepotice - najbolje su, najizdašnije, prema lošim momcima. Fini, pošteni, požrtvovani - oni padnu na poljima gdje se za državu ratovalo, oni iz svojih tvornica lete na ulicu. Neki drugi pod ruku vode naše suverene države.

Dio novina rezervisan za one koji su iskreno voljeli naše suverene države su umrlice. Loši momci, koji su državu varali, šamarali, uzimali kad su i kako htjeli - njihove su prve strane, sa velikim fotografijama u boji.

A meni se, opet, čini kako su naše države tako malo suverene, da im nisu potrebne ni vlade, ni skupštine, ni predsjednici. Meni se nekako čini da politiku u našim državama vode Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, razni ambasadori, evropski izaslanici, visoki, niži i mizerni predstavnici...

Meni se, da prostite, čini da je političko polje kod nas lutkarska predstava koju iz publike, umjesto djece, posmatramo, pa marionetama, u svim njihovim spletkama, zavjerama, izdajama i pobjedama aplaudiramo - mi, navodno zreli ljudi.

Ponekad lutke pokažu samosvijest, pa izuste nešto u smislu: "Ja mislim da bi trebalo..." No, isti tren dobiju ćušku, konci se zategnu i one igraju, igraju i igraju... Ovdje se vlada zato što te je na tron dovukao Gepetto, u zatvor ide zato što te je tamo povukao Gepetto. U izvornoj verziji Pinocchio u 15. poglavlju umire užasnom smrću: biva obješen zbog svojih brojnih grijeha. Da sam Pinocchio sa službenim vozačem i javno-privatnim avionom, nastojao bih da to ne zaboravim.

No, izdavač je pritiskao Pinocchijevog autora Collodija, pa je ovaj dopisao hepiend i priču razvukao sve do poglavlja 36. U izvornoj verziji, dakle, nema Plave vile i spasenja. Sretni kraj je dodatak na zahtjev publike - tako je to, raja voli veselo. A opet, raja voli i kada padaju glave, a Gepetto je majstor da rasplet prilagodi zahtjevima publike... Tanak je konop po kojem Pinocchio hoda gore, visoko iznad svih, tanak koliko i konac kojim je vezan za Gepettove brze i surove prste.

Evo nekoliko, držim, poučnih primjera državne suverenosti u Južnih Slovena.

Dok su Srbijom vladali Vojislav Koštunica i Boris Tadić, crnogorske su vlasti vrlo energično reagovale na svako miješanje te države u unutrašnje stvari naše države. To, dakako, Koštunicu nije spriječilo da finansira kampanju unionističkog bloka i njihova nastojanja da spriječe crnogorsku nezavisnost, niti Tadića da iz Beograda vodi crnogorsku opoziciju. Tako da sadašnje srpske vlasti kada kao na školskoj tabli crtaju prekompoziciju političke scene u Crnoj Gori, a u teorijskom dijelu objašnjavaju ko bi i zašto trebao postati novi koalicioni partner Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, ne čine ništa što nisu činili i njihovi prethodnici. Razlika je u tome što ova intervencija iz Beograda ide u korist DPS-a, dok su one prethodne bile na njihovu štetu. Stoga se Đukanovićeva Vlada sada ne buni zbog miješanja Beograda u unutrašnje stvari naše suverene države.

Gorski vijenac

Primjer drugi. Njemački ambasador u Crnoj Gori nedavno komentariše izgradnju autoputa kroz Crnu Goru. Put grade Kinezi. Ambasador veli:

"Ako to posmatrate iz čisto političke perspektive, jako je važno imati autoput koji povezuje sjever sa jugom zemlje, zato što je sjever Crne Gore, koji predstavlja područje Sandžaka, siromašan, i postoji veliki raskorak između prihoda na sjeveru, u centralnim djelovima i na jugu zemlje. Put će pomoći da se uspostave bolje veze između ovih djelova sa ekonomskim centrom ovdje u Crnoj Gori. Međutim, povraćaj ulaganja će biti minimalan ili čak negativan, tako da je to više politički nego ekonomski projekat."

A onda ambasador prelazi na detalje, znate već kako su pedantni ti Nijemci:

"Mislim da nije neophodno izgraditi četiri trake na putu Podgorica - Kolašin, tri trake bi bile dovoljne. I bilo bi važno da se potom ostali koraci primijene da spoje Kolašin, granicu sa Srbijom, i da produže autoput do Beograda, da biste tako imali bržu vezu na relaciji Beograd - Bar."

Nešto mi govori da će tako i biti, da će naša suverena država poslušati dobronamjerni savjet njemačkog ambasadora, tim prije što je jasno da tu nema govora o miješanju u unutrašnje stvari suverene zemlje, nego je očito riječ o želji da se pomogne u stvarima u kojima velika evropska zemlja ima mnogo više iskustva od male balkanske.

A u Hagu, javili mas-mediji, tužiteljka Katrina Gustafson na suđenju Radovanu Karadžiću citirala Gorski vijenac. Zbilo se to tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka odbrane Gojka Kličkovića, koji je u glavnom iskazu pomenuo da se Karadžić tokom rata u Bosni i Hercegovini često pozivao na taj Njegošev spjev, u što nam, uzgred, nije teško povjerovati.

Navodno je tužiteljka čitala razgovor vladike Danila i Vuka Mićunovića, u kojem se vodi visokointelektualna rasprava o tome treba li i kako pobiti sve muslimane kojih se brdski sokolovi dočepaju.

Javnost na nogama

Tužiteljki se, neobaviještenoj i zlonamjernoj kakva jeste, učinilo da je to bio "poziv na etničko čišćenje zemlje od muslimana". Tužiteljki se još učinilo da Njegoš u Gorskom vijencu "slavi ubijanje muslimana, uništavanje njihovih kuća i rušenje njihovih džamija".

I šta će ti bit'...

Digla se crnogorska, a i srpska javnost na noge, i muško i žensko, i staro i mlado, đe će Hag tako o našem Njegošu. Taj sud će, tako rekoše pametni ljudi, kako je krenuo, uskoro suditi i Šekspiru i Danteu. Nego, neka oni laju, a mi znamo što ćemo - nismo mi nekakva banana-republika, možemo mi pustiti da nam stranci vode ekonomiju i politiku, mi i inače gajimo dubok prezir prema materijalnom, ali da nam tuđini kleveću pjesnika koji je temelj naše duhovnosti i nacionalne samobitnosti, na to nismo spali.

Stoga je država Crna Gora poslala diplomatskog predstavnika u Hag. Ovaj se sreo sa predstavnicima Tužilaštva i objasnio im da nije Njegoš što mu zbore, no je vitez Crne Gore.

E, neka su im, vala, rekli.

http://balkans.aljazeera.net