22.03.2014, 12:46h     admin     Al Jazeera

Vi kažete fašista, ja kažem nacista

Opasnost u ovom vidu poređenja, analogije i metafore krije se u stepenu do kojeg oni razbjesne, podstiču i eskaliraju...

Vi kažete fašista, ja kažem nacista

Bahatost, kao i neznanje, proizvodi gluposti. Ali dok ovo drugo ima opravdanje, budalaštine koje nastaju zbog bahatosti moraju se izbjegavati. U tom pogledu, političari i akademici koji su sposobni za nešto bolje od poređenja Vladimira Putina sa Adolfom Hitlerom, nemaju opravdanje. Bahatost je inherentno ravnodušna i često zlobna.

Zazivanje nacizma i Hitlera ne pojašnjava situaciju, već je u najbolju ruku mistificira. U stvarnosti, propagira se da bi demoniziralo i naštetilo. Uistinu, takvo poređenje ima za cilj okončati diskusiju, umjesto početi slobodnu i iskrenu razmjenu mišljenja. Ako je Putin moderni Hitler, šta se tu ima istraživati, objašnjavati ili raspravljati. Svako racionalno objašnjenje postaje ublažavanje zla.

Pa ipak, dok diskutujemo u novoj epizodi CARSTVA, zapadnjački mediji obiluju takvim poređenjima jer je bivši neprijatelj iz Hladnog rata laka meta baš kao što je „imperijalistička Amerika“ atraktivna meta za ruske nacionaliste.

Putin nije prosvijetljeni demokrata. Kao političar pokazao je ustrajne totalitarne tendencije. Kao bivši agent KGB-a, pokazao je znake paranoje. Pa ipak, to ga ne čini tipom lidera Trećeg rajha. Niti moskovske snage raspoređene na Krimu pokazuju da Rusija namjerava izvršiti invaziju na Istočnu Evropu i okupirati je. Daleko od toga.

Citat iz članka Carla Gershmana

Da paradoks bude veći, upravo je Putinova Vlada osudila antirusku vladu/kamp u Ukrajini, okarakterisavši je kao predvođenu ili preplavljenu fašistima. Ovo je sasvim sigurno kontraproduktivno, sve i ako je nastalo u vezi sa dvjema radikalnim desničarskim skupinama koje su učestvovale u ustanku u Kijevu: Slobodi i Desnom sektoru. Te dvije grupe zaista jesu pokazale određene fašističke tendencije u prošlosti i mahale zastavama sa simbolima nalik na kukasti krst. Za Washington, međutim, da parafraziramo sportsku analogiju predsjednika Baracka Obame: „Nije svako ko nosi Barcelonin dres - Messi.“

U odgovoru na moskovske optužbe protiv Ukrajine, State Department je naveo kontraargumente u izjavi od deset tačaka, rekavši: “Krajnje desničarske, ultranacionalističke grupe od kojih su neke bile upletene u otvorene sukobe sa sigurnosnim snagama za vrijeme Euromajdana, nisu predstavljene u Radi.“
Ovakav prikaz događaja u posljednje je vrijeme mnogo osporavan u Moskvi. No, ako pretpostavimo da je Putin paranoičan, to ne znači da niko ne sprema hajku protiv njega ili njegovog režima.

Mislim da je Ruska ambasada u Washingtonu, nekoliko mjeseci prije početka krize u Ukrajini, poslala Putinu sljedeći citat iz članka Carla Gershmana, predsjednika Nacionalnog fonda za demokratiju: "Ukrajina je najveća nagrada i tamo je rusko zastrašivanje bilo izuzetno kontraproduktivno... Ukrajinski izbor da se pridruži Evropi ubrzat će smrt ideologije ruskog imperijalizma, koju Putin predstavlja."

Pretpostavljam da je KGB obavijestio predsjednika Putina o razgovoru Victorije Nuland sa ukrajinskim ambasadorom u SAD-u, rekavši mu kako je "Jac" vašingtonov "favorit", da bi Jacenjuk postao privremeni premijer nakon nekoliko sedmica.

Ništa od toga, izgleda, nije bilo važno bivšoj šefici Victorije Nuland i, možda, budućoj predsjednici SAD-a Hillary Clinton, kada je riječ o demoniziranju Putina kao vježbi populizma.

Od populiste do ulizice

Ubrzo nakon što je Putin otišao na Krim, Washington Post je objavio da je bivša državna sekretarka Clinton uporedila nasrtljivost ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, sa djelima nacističkog vođe Adolfa Hitlera van Njemačke uoči Drugog svjetskog rata.

"Ako ovo zvuči poznato, to je isto što je i Hitler radio 30-ih godina", rekla je, te dodala: "Svi Nijemci koji su bili... Nijemci u etničkom smislu, Nijemci po porijeklu, koji su živjeli u državama poput Čehoslovačke i Rumunije te u drugim zemljama... Hitler je uporno govorio da se prema njima ne postupa kako treba. 'Moram ići i zaštiti svoje ljude.' Zbog toga su svi tako nervozni."

Kao primjer historijskog kontrasta, kada je Clinton bila prva dama, 90-ih godina 20. stoljeća, Bijela kuća je bila ratoborno raspoložena prema ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu, iako je on kršio Ustav, bombardovao Parlament i razorio Grozni, između ostalog.

U svakom slučaju, sigurno je neko rekao kandidatkinji za predsjedničku poziciju da je takav populistički izričaj ne samo kontraproduktivan već i potkopava samu Clinton, jer će se vjerovatno morati rukovati sa Putinom ukoliko ikada uđe u Bijelu kuću.

Dok je narednog dana nespretno pokušavala razjasniti svoj stav, senatori Marco Rubio (republikanac sa Floride) i John McCain (republikanac iz Arizone) pritekli su joj u pomoć. McCain je odobrio njene komentare i potvrdio: "Ukoliko je Putinu dozvoljeno da se miješa u pitanja suverene nacije u ime populacije koja govori ruski jezik, to je ista stvar koju je Hitler radio prije Drugog svjetskog rata."

Rubio, također potencijalni kandidat za predsjednika 2016, složio se: "Mislim da je poenta koju je pokušavala iznijeti, u smislu tvrdnji da trebaju doći u susjednu državu kako bi zaštitili etničku grupu s kojom su povezani, sigurno slična argumentu koji je Hitler iznio 30-ih godina."

Brzo istraživanje pokazuje da su takve nečuvene izjave česte. Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik Nacionalne sigurnosne agencije i nezvanični savjetnik predsjednika Obame, opisao je Putina kao "diktatora u Kremlju – djelomično komičnu imitaciju Mussolinija i prijeteći podsjetnik na Hitlera."

Sličan vid demonizacije izrazio je cijeli niz ljudi - od kanadskog premijera Stephena Harpera i ministra vanjskih poslova Johna Bairda do aktivista koji se protive Putinu poput Garija Kasparova, zatim francuskog "filozofa" Bernard-Henrija Levyja, kao i britanskog glumca Stephena Fryja i ruskog historičara Andreja Zubova.

Blefiranje i prazna priča

Među deset praktičnih fraza koje će vam pomoći pri blefiranju u razgovoru o situaciji u Ukrajini, britanski magazin Spectator je sugerisao, prilično sarkastično: “Sličnosti između Hitlera i Sudetija/anschlussa/Petra Velikog/Staljina i Tatara/Džingis-kana su zapanjujuće.“

U članku se jasno kaže da su „historijske analogije od neprocjenjive vrijednosti za iskusnog blefera, ali amater mora biti oprezan.“

Slijedi - “Kada niste sigurni, ogradite se riječima: 'Ne kažem da je Putin Hitler, ali...' ili 'Lako se čovjek zanese kada je riječ o ovim poređenjima, ali...' Pokušajte izgledati potreseno, kao da razmišljate o kompleksnosti i predstojećoj mogućnosti ljudske patnje u isto vrijeme.“

Ovo sadrži jezivu sličnost sa onim što su Clinton, senator Graham, Gari Kasparov i njima slični pokušali uraditi. Nažalost, predstavljanje Putina kao Hitlera modernog doba i Rusije da se ponaša kao Njemačka, nesmetano se nastavlja.

Opasnost u ovom vidu poređenja, analogije i metafore krije se u stepenu do kojeg oni razbjesne, podstiču i eskaliraju. Ipak, lekcija iz 1938. jeste da je vojna sila jedini odgovor na napad poput nacističkog. Tako je demonizacija Saddama Husseina kao bliskoistočnog Hitlera utrla put za užasni rat u Iraku iz 2003.

Bahatost, kao i neznanje, proizvodi i predrasude, jer od predrasuda i nastaje. U suprotnom, kako objasniti  bezosjećajnost sadržanu u poređenju sa Hitlerom i nacističkom Njemačkom kada su milioni Rusa umrli u ratu protiv nacista, što je više od ukupnog broja poginulih među Evropljanima.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/vi-kazete-fasista-ja-kazem-nacista