Srijeda, 06.09.

Program prvog dana 11. FALIŠ Festivala

18:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“:

„Obnova“;

izložba fotografija
sudjeluju: Emil Jurcan, Mate Rupić, Ivan Buvinić, Maja Šintić

Izložba je dio procesa obnove Spomen parka Šubićevac, procesa koji je zapravo tek u početnoj fazi. Njezin je cilj svratiti pozornost na vrijednost postojećeg stanja Spomen parka, u smislu aktivnosti i rituala koje u njemu ispražnjavaju građani, prije svega stanovnici gradske četvrti Šubićevac. 


Izložba prikazuje dvije vrste rituala, one institucionalizirane, prikazane kroz arhivske fotografije i one neinstitucionalizirane, prikazane fotografijama Ivana Buvinića kroz portrete današnjih korisnika parka. Obje vrste rituala slave život, a razlikuje ih to što su prvi izgubili podršku institucija promjenom režima, dok je drugi zapravo nikad nisu ni zadobili, već su marginalizirani i učinjeni nevidljivima. Cilj izložbe je pružiti vidljivost upravo današnjim ritualima i aktivnostima, usporediti ih s prošlošću i dovesti na ravnopravnu razinu institucionaliziranjem putem umjetničke prakse. 


Suprotstavljanje portreta građana zatečenih u parku arhivskim fotografijama partijskih čelnika i političkih funkcionera iz prethodnog režima njegovog korištenja izjednačava svakodnevnog korisnika s vođama i socijalističkom elitom. Kontrast u njihovim izrazima lica, stavu i kostimografiji znak je asimetrije moći. Spomeničke strukture u parku i zelenilo u oba se slučaja tretiraju kao scenografija, a naglasak je na ritualima. Ti rituali nisu eksplicitno prikazani scenom ni pokretom, već portretom ljudi koji borave u Spomen parku i čija lica postaju lica obnove jednostavnim boravkom i herojskim odmorom - otporom. Novi rituali su zajedničke prakse, odnosno grade zajednicu i današnje društvo kao što su prethodni gradili socijalističko. Premisa koju postavljaju autori izložbe implicira potrebu za uključenjem lokalne zajednice, njihovih potreba i već prisutnih načina korištenja u planiranje i provedbu svake nove intervencije u parku, svakog novog režima upravljanja. Spomen park i njegova zajednica neodvojivi su, a život koji se u njemu odvija potrebno je gledati s istom razinom pažnje i poštovanja kao i spomenik koji se u njemu nalazi. Dapače, stav je autora izložbe kako je taj život sastavni dio koncepcije spomenika, koji nije slučajno planiran kao park. 

Autori: Emil Jurcan, Mate Rupić

 

 

20:00, Tvrđava Barone:

„El Shatt zbjeg i Zid Mediterana“:
predstavljanje stripa i razgovor s autoricom Helenom Klakočar;
sudjeluju: Helena Klakočar, Kruno Lokotar

Šestero članova moje obitelji s majčine strane je za vrijeme II. svjetskog rata bilo u zbjegu u El Shattu. Odrasla sam s majčinim pričama o životu u kampu usred pustinje. Od 2005. sam se bavila idejom da nešto napravim na temu tog zbjega, ali nisam znala kako započeti. Godine 2007. u Zagrebu je bila izložba o El Shattu s vrlo iscrpnim katalogom koji je sadržavao niz faktografskih podataka vezanih uz taj povijesni događaj. 2018. sam pri radu na knjizi Zid Mediteran (nakladnik Vedis) shvatila da mi metoda rada kroz razgovore u kojima čak skiciram rečeno odgovara i za priču o El Shattu. Uvidjela sam da je zadnji čas jer prošlo je 80 godina i uskoro neće više biti onih koji se sjećaju tog vremena. Tražila sam sudionike koji su u to doba imali najmanje deset godina. Pročitala sam sve što se moglo naći u knjižnicama, ali nisam željela ilustrirati niti jednu od tih već napisanih priča. Na internetu sam našla arhivu fotografija koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu D.C.. Puno mi je pomogla i doktorska radnja mr. sc. Matea Bratanića Hrvatski zbjegovi u Egipat 1943.-1946. Glavni junak knjige o El Shattu je majčin brat, novinar i pisac Gojko Borić koji živi u Kölnu. Na boravak u El Shattu nitko od sudionika nije mogao biti pripremljen. 30. 000 ljudi je krenulo na put od dva-tri tjedna i nitko nije znao da odlaze tako daleko i na period od dvije godine. Nakon što su proveli nekoliko mjeseci po Italiji i nakon opasne plovidbe Mediteranom, doživjeli su veliko razočaranje kad su shvatili da će pustinja biti njihov dom. Ali unatoč tome su se sabrali  i krenuli postavljati šatore. Započeli su oblikovati svoj život usprkos strašnim uvjetima: velikim vrućinama danju, niskim temperaturama noću i nemilosrdnim pustinjskim olujama. Grafički romani El Shatt / fragmenti, Zid Mediteran i Nemirno more 1 i 2 svi govore o izbjeglištvu. Zašto se vraćam toj temi? Željela sam prenijeti sjećanja i osjećaje tih ljudi: strah, neizvjesnost, razočaranje, ali i prihvaćanje, buđenje nove snage i entuzijazma. Ima li smisla opisivati tako nešto strašno kao što je rat i stradanja malih ljudi u njemu? Rat je jedan veliki mehanizam koji ubija nedužno stanovništvo te sretne ljude pretvara u nesretnike i izbjeglice. Analizirajući našu nesposobnost u borbi protiv tako velikog, sveprisutnog, svevremenskog i nadmoćnog mehanizma, možda i mi možemo pronaći izlaz iz naše nemoći kao što su sudionici zbjega u pustinju pronašli snagu za prilagođavanje pustinjskom životu. Ta snaga je jednaka snazi koja je potrebna izbjeglicama da u raspadnutim brodovima preskoče nevidljivi zid usred Mediterana. Podsjećanje na tu unutrašnju snagu ulijeva nadu da će jednog dana nastupiti vrijeme kad će biti nepotrebno, riskirajući vlastiti život, bježati pred ratnim strojem. (Helena Klakočar)

 

21:00, Ljetno kino "Barone", Tvrđava Barone:

„El Shatt: nacrt za utopiju“:

šibenska premijera filma
r. Ivan Ramljak, Hrvatska, 2023, 90'
 
Dokumentarac nagrađivanog redatelja Ivana Ramljaka, uz osvojeno posebno priznanje i Nagradu publike na Festivalu mediteranskog filma Split, svoju kinodistribuciju startao je uz visoku gledanost, a zbog teme posebnu vezu nosi s Dalmacijom.
 
Tema filma, naime, posvećena je važnom dijelu jugoslavenske prošlosti koji je obilježio živote mnogih stanovnika Dalmacije – evakuaciji 28.000 Dalmatinaca u Egipat. Kroz zapanjujuće snimke svjedočimo činu Josipa Broza Tita koji je uz pomoć Saveznika 1944. godine, nakon kapitulacije Italije, a uoči dolaska njemačke vojske, organizirao evakuaciju tisuća ljudi na egipatski poluotok Sinaj, gdje su stvorili kompleks izbjegličkih logora te naredne dvije godine živjeli pod šatorima usred pustinje. Ti su logori predstavljali svojevrsni komunistički model naselja kojim je trebalo pokazati Zapadu kako će funkcionirati nova Jugoslavija kad završi II. svjetski rat.
 
Opsežna fotografska i filmska dokumentarna građa o El Shattu, “uščuvano raskošna (…) i filmski energična” (Branimira Lazarin, Novosti), temelj je na kojem, uz narativna svjedočanstava sudionika evakuacije, redatelj pripovijeda priču o utopijskoj zajednici izrasloj iz pustinjskog pijeska.
 
 
 
• Broj sjedećih mjesta je ograničen. Ulaz je slobodan.