Christine Koschmieder (1972.) je njemačka književnica i književna agentica. Od 2003. kroz agenciju Partner und Propaganda zastupa veliki broj pisaca s njemačkog govornog područja, iz SAD-a, te Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije... Njzien prvi roman je „Sistem svinja“, dok se u drugom, na kojem radi, uz ostalo bavi i padom Berlinskog zida. Iako je rođena i odrasla u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, jedna od tema na koje je fokusirana je život u nekadašnjem DDR-u, kao i u ostatku takozvanog istočnog bloka. Živi i radi u Leipzigu.

Enzo Traverso (1957.) talijanski je povjesničar koji se bavi pitanjima holokausta i totalitarizma. Nakon što je u Francuskoj proveo više od 20 godina, trenutno radi kao profesor humanističkih znanosti na Sveučilištu Cornell. Neka od poznatijih djela su mu "Les Marxisteset la questionjuive" (1990), "L'Histoiredéchirée, essai sur Auschwitz et les intellectuels" (1997), "À Feuet à sang: De la guerre civile européenne, 1914 –1945" (2007.), "Melankolija ljevice". "Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. - XX. stoljeće)" (2016), "Nova lica fašizma" (2017).

Tvrtko Jakovina (Požega, 1972.) je hrvatski povjesničar, politički savjetnik, autor i sveučilišni pedagog. Redoviti je profesor svjetske povijesti 20. stoljeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, višegodišnji je gost-predavač na Istitutoper l'Europacentro-orientale e balcanica, Sveučilišta u Bologni, a predavao je i na Sveučilištu u Splitu. Napisao je više knjiga od kojih izdvajamo "Treća strana Hladnog rata" i "Trenuci katarze: prijelomni događaji XX. Stoljeća".

Jurica Pavičić, novinar, pisac,scenarist i filmski kritičar iz Splita. Diplomirao povijest i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski i bugarski. Roman «Ovce od gipsa» je švicarski časopis Facts proglasio trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera. Za roman "Crvena voda" dobio je Nagradu Fric 2017/18.

Žarko Paić objavio je preko trideset knjiga iz različitih područja suvremene filozofije, sociologije i političkih znanosti, među kojima se izdvajaju: „Politika identiteta: Kultura kao nova ideologija“ (2005), „Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjetnosti“ (2006), „Totalitarizam?“ (2015), „Tehnosfera I-V“ (2018-2019), „White holes and the visualization of the body“ (2019). Urednik je časopisa Tvrđa, zamjenik urednika časopisa Europski glasnik, član uredništva američkih časopisa International Journal of Philosophy i Philosophy Study… Jedan je od utemeljitelja FORhUMA,asocijacije za promicanje filozofije i humanističkih znanosti sa sjedištem u Ljubljani.

Damir Šagolj (Sarajevo, 1971.) studirao je energetiku u Moskvi i Sarajevu. Nakon rata 1992-95, koji provodi u Sarajevu, počinje raditi kao reporter novinske agencije Reuters. Kao dopisnik i fotograf Reutersa izvještava iz preko 40 zemalja, uglavnom iz konfliktnih i područja zahvaćenih prirodnim katastrofama. Pored vijesti sa naslovnih strana, Damir se bavi temama specifičnim za društva u tranziciji i objavljuje multimedijalne sadržaje u svim vodećim svjetskim medijima. Živio je i radio u Rusiji, Tajlandu i Kini a izvještavao je preko desetljeća i s Bliskog Istoka. Nagrađen je najznačajnijim svjetskim strukovnim nagradama, uključujući Pulitzerovu i nagradu World Press Photo. Magistar je umjetnosti s Univerziteta za umjetnost u Londonu, a trenutno predaje fotografiju i suvremeni dokumentaristički pristup na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti.

Dr. Pantelis Kalaitzidis je ravnatelj „Volos Academy for Theological Studies”. Predavao je sustavnu teologiju na „Hellenic Open University” i na „St. Sergius Orthodox Theological Institute” u Parizu, te je bio znanstveni suradnik na „Holy Cross Greek Orthodox School of Theology“, „Princeton Theological Seminary“, „Princeton University“, „DePaul University“ i „KU Leuven“. Urednik je teološke publikacije „DoxaandPraxis: ExploringOrthodoxTheology“ u izdanju Svjetskog vijeća crkava. Supredsjedatelj grupe za političku teologiju „International Orthodox Theological Association“, te savjetnik časopisa „Review of Ecumenical Studies, „The Wheel“ i „Journal of Orthodox Christian Studies.“

Dragana Modrić (Sinj, 1982.) je radnica u kulturi, zaposlena kao voditeljica Galerije Sikirica. Diplomirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru. Trenutno završava doktorski studij na Poslijediplomskom sveučilišnom studiju humanističke znanosti u Splitu, gdje se bavi temom političkog u polju umjetnosti, s posebnim naglaskom na umjetničke projekte (umjetnost zajednice) koji koriste tvornice/industrijsku baštinu kao model za kritičko propitivanje društvenih fenomena. Rezultate svojih istraživanja prezentirala je na brojnim skupovima, konferencijama, predavanjima, a tekstovi su joj objavljivani u stručnim i znanstvenim časopisima.

Dubravka Stojanović (Beograd, 1963.) doktorirala je povijest na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je redovni profesor na katedri za Opštu savremenu istoriju, Odeljenja za istoriju. Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Bavi se pitanjem demokracije u Srbiji i na Balkanu potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, interpretacijama historije u novijim srpskim udžbenicima (potpredsjednica je Balkanskog komiteta za obrazovanje s područja historije), društvenom historijom, procesima modernizacije, historijom žena u Srbiji. Objavila je desetak knjiga iz tih područja i iz svjetske povijesti. Za knjigu Srbija i demokratija: 1903—1914 dobila je Nagradu grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003. godinu.

Ivan Čolović (Beograd, 1938.) je politički antropolog i pisac. Njegove najpoznatije knjige su: "Divlja književnost" (1985), "Književnost i erotizam" (1990), "Bordel ratnika" (1993), "Politika simbola" (1997), "Etno" (2006), "Balkan – teror kulture" (2008), "Rastanak s identitetom" (2014) i "Smrt na Kosovu polju" (2016). Neke od ovih knjiga prevedene su na engleski, francuski, grčki, talijanski, makedonski, njemački, poljski i slovenski jezik. Osnivač je i urednik (1971), a od 1989. godine i izdavač serije knjiga Biblioteka XX vek. Dobio je nekoliko priznanja, među kojim Herderovu nagradu (2000), Orden viteza Legije časti (2001), nagradu „Konstantin Obradović“ (2006), zvanje počasnog doktora Varšavskog univerziteta (2010), nagradu „Vitez poziva“ (2010) i medalju „Konstantin Jireček“(2012).

Dr. sc. Inga Tomić-Koludrović znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, područni centar Split. Osobno ili u koautorstvu objavila je osam knjiga, te više od 50 znanstvenih članka u međunarodnim i nacionalnim publikacijama. Sudjelovala je s više od 50 priopćenja na međunarodnim i nacionalnim znanstvenim skupovima, te više od 40 pozvanih predavanja na znanstvenim i stručnim konferencijama… Za knjigu "Pomak prema modernosti: Žene u Hrvatskoj u razdoblju zrele tranzicije" (2015.) dobila je Državnu nagradu za znanost 2016. godine.

Vuk Perišić (Rijeka, 1962.) gdje je završio i Pravni fakultet. 1985. objavljivao je tekstove u riječkom omladinskom glasilu "Val". Od 1999. do 2007. radio je kao odvjetnik. U riječkim časopisima "Rival", "Novi Kamov" i "Književna Rijeka" objavljivao je priče i eseje. 2003. riječki ICR objavio je njegov roman Simfonije. Od 2009. odnosno 2010. Perišić je redovito objavljuvo kolumne i eseje u beogradskim "E-novinama" i "Peščaniku", te zagrebačkom "T-Portalu". U izdanju "Frakture" objavio je 2015. zbirku eseja Od Weimara do Vardara. Za istu izdavačku kući preveo je i uredio niz knjiga iz područja povijesti i političke publicistike.

Nataša Govedarica dipomirala je dramaturgiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti. Dramaturginja je predstave „Zašto je poludio Gospodin R“ Bobe Jelčića. Nagrade je osvajala i za radio-drame realizirane na BH Radio 1, kao i za koautorsvo. Magistrica je ljudskih prava Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu i Bolonji. Objavila je i studiju „Srbija – zemlja nesigurne prošlosti“ fokusiranu na pitanja nacionalizma i revizionizma, kojima se bavila i kao gostujući istraživač Instituta za studije ljudskih prava sveučilišta Columbija (NY). Radila je za razne građanske inicijative. Od 2014. godine programska je direktorica forumZFD u Srbiji. Od 2008. živi u Beogradu.

Katarina Luketić, književna kritičarka, esejistica i urednica. Bila je jedna od osnivačica novina za kulturna i društvena zbivanja Zarez i nekoliko godina njegova glavna urednica. Suosnovala je izdavačku kuću Pelago u kojoj je odabrala i uredila više desetaka knjiga s područja književnosti, teorije kulture i kulturne povijesti. Redovito surađuje s više hrvatskih medija i sudjeluje u više kulturnih projekata. Objavila je studiju Balkan: od geografije do fantazije (2013). Osim balkanizmima, imaginarijima o drugima i komparativnim čitanjima suvremene književnosti posljednjih godina najčešće teme njezina istraživanja su odnosi između identiteta i prostora, politike i kulture, političko-ideoloških i književnih diskursa. U pripremi ima studiju Suočavanje s književnom prošlošću: Nacionalizam u hrvatskoj književnosti i kulturi od prve polovine 1980-ih do druge polovine 1990-ih.

Ivana Biočina autorica je knjiga "Modus vivendi". "Ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi" (2014.), "Tiranija mode". "Ukrašavanje kao potraga za identitetom" (2016.) te "Proizvedeno u Hrvatskoj". "Tranzicija hrvatske tekstilne industrije" (2018.), koja je dio istraživanja i stipendije Zaklade Robert Bosch u suradnji s Literaturhaus Berlin i nobelovkom Hertom Müller.

Viktor Ivančić (Sarajevo, 1960.) novinarstvom se počeo baviti početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, najprije u studentskoj štampi, a zatim kao profesionalni novinar. Bio je jedan od osnivača i višegodišnji glavni urednik satiričko-političkog tjednika Feral Tribune iz Splita. List je bio čuven zbog svoje provokativnosti, antiratnog angažmana i otpora nacionalističkom režimu; tjednik je dobio cijeli niz međunarodnih profesionalnih nagrada, a između ostaloga je proglašen i najboljim satiričkim listom na svijetu. Uz novinarske članke, piše romane, priče i eseje. Danas je zaposlen kao kolumnist u tjedniku Novosti; stalno surađuje s nekoliko alternativnih portala na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Živi i radi u Splitu.

Andrej Nikolaidis (Sarajevo, 1974.) napisao je petnaestak knjiga za koje je dobio više nagrada. Njegovi romani prevedeni su, za sada, na 14 jezika. Najvažniji romani su Mimesis, Tamno pokoljenje (trilogija koju čine romani Sin, Dolazak, Devet) i rubno roman Odlaganje. Parezija. Publicistička knjiga je HomoSucker: poetika apokalipse, a zbirka kolumni Smjena straže. Živi i radi u Ulcinju.

Kruno Lokotar (Daruvar, 1967.) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo. Kao glavni urednik radio je u AGM-u, poslije kao urednik domaćih i regionalnih izdanja u Algoritmu, da bi danas radio kao free lancerkultur-treger. Dobitnik je prve nagrade Kiklop za urednika godine i Zlatne medalje američkog udruženja dizajnera (suradnja s Mirkom Ilićem). Pokrenuo je festival Prvi prozak na vrh jezika, KaLibar i, s Emirom ImamovićemPirkeom FALIŠ. I storytelling scenu Spikigin. Utemeljio je i tri nagrade za književnost: Prozak, Na vrh jezika i Post scriptum, a dizajnirao nagradu Fric. Potpredsjednik je HDP-a.

Emir Imamović Pirke, dugogodišnji novinar i suradnik nekih od najznačajnijih medija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Bivši urednik za kulturu i glavni i odgovorni urednik magazina Dani iz Sarajeva. Piše za tjednik Express, portale Forum.tm i Bljesak, te magazin Start BiH. Objavio pet romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince“, „Tajna Doline piramida“, „Treće poluvrijeme“, „Vršenje dužnosti“ i „Terorist“. Jedan od pokretača i direktor Festivala alternative i ljevice Šibenik. Član programskog odbora Sajma knjiga i autora u Puli. Rođen u Tuzli 1973. godine, živio u Sarajevu, stanuje u Šibeniku.