03.09.2013, 10:09h     admin     slobodnadalmacija.hr

Igor Štiks: Šibenik - mala luka za velike ideje

Od četvrtog do sedmog rujna Šibenik će biti domaćin Festivala ljevice i alternative − “Fališ”. Manifestacija koju kolokvijalno nazivaju “Subversive na moru” okupit će moćnu gomilicu pisaca i mislilaca koji će bistriti pitanja oporbe kapitalizmu.

Igor Štiks: Šibenik - mala luka za velike ideje

Jedan od sudionika konferencijskog i književnog dijela Festivala bit će i Zatonjanin s edinburškom adresom, ugledni hrvatski književnik i škotski sveučilišni predavač Igor Štiks.

Ove godine, za razliku od svih prethodnih, u Šibenik dolazite s povodom, i to aktivističkim. Zašto, dakle, netko tko je podrijetlom iz Zatona, u Šibenik stiže poslom umjesto na odmor?

− Zato što je jedna sjajna, motivirana ekipa, s Emirom Imamovićem na čelu, odlučila pretvoriti Šibenik, barem nakratko, u prostor u kojem se debatiraju nerazmrsivo povezani lokalni i globalni problemi i zamišljaju političke, društvene i ekonomske alternative. Dakle, umjesto malog mista za veliki odmor, imamo luku za velike ideje. 

Kakav je vaš doživljaj Šibenika i promjena u tom gradu: od industrijskog do festivalskog centra, od materijalne baze iz tvornica, do turizma u kojem se traži opći spas?

− Na žalost, sudbina Šibenika u posljednjih 20-ak godina oslikava ono što se dogodilo diljem svijeta. Čak i površan posjet tom gradu traži odgovor na pitanje kako je bilo moguće proizvoditi toliko bogatstva nekada, a nije danas? I je li ta presuda gradovima poput Šibenika konačna? Znači li to da će ovakvi gradovi dugo biti osuđeni na mrvice s nekadašnje bogate trpeze? A te mrvice, to je upravo turizam, i tih 15-ak posto prihoda jedini su izvor sredstava. Gradovi osuđeni na turizam su provincijalni muzeji, otvoreni samo u prekratkoj sezoni. “Fališ” se frontalno konfrontira s takvim stanjem.

Zašto bi, prema vašem mišljenju, netko iz Splita ili Zadra, iz Zagreba ili Sarajeva, ovoga rujna trebao doći u Šibenik kada i vi?

− Upravo zato što ovo nije samo šibenski događaj ili pokušaj animacije pozne sezone, nego platforma za kritičko propitivanje problema koji tište ljude u svim tim gradovima koje ste spomenuli. To je poziv da se trgnemo iz opće intelektualne i društvene obamrlosti baš tamo gdje su posljedice tako očite kao u Šibeniku. “Fališ” je alarm koji konačno moramo čuti. Jednom kad se probudimo, moramo razgovarati. Zato se ”isplati” doći u Šibenik.

Što je, prema vašem mišljenju, uzrok šibenske deindustrijalizacije: opći procesi, rat, usvajanje kapitalističkog modela bez zadrške, politički podržana tajkunizacija ili je riječ o koktelu navednoga?
 

FALIS_PLAKAT (1)
Festivalski plakat

− Šibenik i cijeli šibenski kraj, obala i zaleđe, dvostruke su žrtve kako rata, tako i kapitalizma. Spojite to dvoje i dobit ćete izrazito razoran koktel. Rezultat je uništenje životne baze koju je predstavljala industrija, ogroman gubitak populacije, grad sveden na spavaonicu, uništeno zaleđe, dominacija retrogradnih ideja, osiromašenje u svakom smislu. Malo je ljudi od toga profitiralo i već su ukradeno prenijeli negdje na sigurno. Vrlo brzo uništeno je ono što je građeno desetljećima s konstantnim, neprekinutim društvenim i proizvodnim rastom. Sada je samo ostalo prodavati prirodne ljepote - turistima, bogatašima ili mešetarima. Iz te situacije mora se pronaći izlaz. Prvi je korak da se konačno kritički progovori o tome kako smo se uopće našli u toj situaciji.

Iznenađuje li vas ideja da se Festival alternative i ljevice održi u Šibeniku?

− Ne, jer kao netko tko korijene vuče iz Zatona, poznajem povijest Šibenika i šibenskoga kraja, kreativnost i otpor koji, ako se već ne mogu pokazati otvoreno, uvijek tinjaju ispod površine. Organizatori se nisu pokušali sakriti iza “alternative”, nego su otvoreno rekli da je ovo festival i “ljevice”, što znači da će se kritički propitati i prošlost i sadašnjost, a alternative zamišljati iz osnovnih principa ljevice, ideala slobode, istinske demokracije i socijalne jednakosti. Dodajte tome internacionalizam, solidarnost i antifašizam kao lijeve vrijednosti i možemo početi graditi nešto novo i bolje. 

Čini li vam se da ideje ljevice, koje vi zagovarate godinama, imaju sve veću potporu i je li ona trendovska ili je, pak, posljedica nemogućnosti ignoriranja činjenice da naš svijet nije ni blizu idealnom i pravednom?

− Ovdje su se postavljala razna pitanja − od samostalnosti do europskih integracija − a da nismo postavili osnovno pitanje svake države, regije ili grada: u kakvom društvu želimo živjeti? Mnogi su emigracijom dali odgovor na to pitanje. Onima koju su ostali nitko ga nije ni postavio, ili ih se onemogućavalo da svoje odgovore uopće artikuliraju. Pojednostavljeno rečeno, želimo li hijerarhizirano društvo, s malim slojem bogatih i velikim brojem više ili manje siromašnih, u kojem će samo neki imati pristup kvalitetnom zdravstvu, vrhunskom školstvu i ispunjavajućim poslovima, tj. u kojem će samo neki, na leđima mnogih, živjeti život u kojem će moći ostvariti svoje potencijale i, konačno, snove, nauštrb tuđih potencijala i snova? Ili pak želimo društvo u kojem će se te mogućnosti pružati svima? Čim postavite to pitanje, ušli ste u “lijevu” zonu. Mnogi su se jako dugo pitali kuda ide ovaj svijet, zabrinuti za nevjerojatne razlike i destrukciju planeta. Pitali su se što treba učiniti danas, učeći na pogreškama iz prošlosti. No, sve do krize koja je počela 2008. godine te su ideje, osim u Latinskoj Americi, bile na margini.

Nakon raspada financijskog kapitalizma, s neviđenim posljedicama kojima svjedočimo i kojima nema kraja, ljudi su počeli postavljati to temeljno pitanje − u kakvom društvu želim živjeti i kakvo društvo želim ostaviti svojoj djeci? Neke je to odvelo Marxu, čija su djela postala bestseleri, i marksističkoj tradiciji kritičkog mišljenja, a druge propitivanju novih socijalnih i političkih modela koje razvijaju, više ili manje uspješno, u Latinskoj Americi. Debate se na ljevici − a čini se da gotovo svi ponovno postaju ljevičari, manje ili više radikalni − danas vode između onih koji smatraju da je reforma kapitalizma moguća i nužna kao barem prvi korak prema većoj transformaciji i onih koji teže revolucionarnoj promjeni. Jedni zazivaju povratak države kao regulatornog mehanizma i oruđa u stvaranju pravednijeg društva, i spremni su angažirati se unutar postojećeg sustava, a drugi smatraju da je potreban radikalan rez. 

Ne mislim da je loše čak i ako su te debate samo posljedica trenda i mode, jer se konačno razgovara o tim problemima. Ipak, vjerujem da je povratak ljevici rezultat prijeke potrebe da se stanje nekako promijeni prije nego što bude još puno gore.