19.12.2015, 12:34h     Sandra Pocrnić Mlakar     Fališ

Bodljikavi životi izbjeglica teku tako blizu, a tako daleko od naših malih građanskih udobnosti

Likovni kao i verbalni izričaj za mene je uvijek nepredvidiv, nemam pojma kako ću se izraziti u sljedećoj knjizi

Na Fališu 2014. godine predstavili smo i izložbu ilustracija Maše Kolanović iz knjige najluđeg hibridnog žanra i ritma, putopisa, eseja, spjeva, rapa, itd… Jamerika (trip), koja je posvećena beskućnicima. Utoliko je i tada organizirana humanitarna prodajna izložba Mašinih ilustracija, uglavnom nastalih od kolaža sačinjenih od raznovrsnog materijala donesenog s putovanja (flajeri, ambalaža, isječci iz novina, fotografije…) i njezinih crteža bila posvećena skretanju pažnje na probleme beskućnika. Danas, ni godinu i pol dana poslije, problem beskućništva je ostao netaknut, a problem izbjeglica je prvo posto lakmus papir za europska društva, d bi sada polako tonuo u neki drugi plan, dok animoziteti prema izbjeglicama narastaju. Zbog toga se na Spikiginuu predbožićno doba darivanja u ponedjeljak 21. 12. organizira prodajna izložba preostalih ilustracija Maše Kolanović (kaširani kolaži digitalno isprintani na para fix pločama od 5 mm) „Bez granice, bez žice, za izbjeglice!“ čiji će sav prihod biti uplaćen udruzi Are YouSyrious? Nakon prodaje slika nastupit će Siniša Labrović, ali to je već tema za neki drugi intervju, i za dva dana, jer Siniša će svoj nastup i ponoviti u utorak, kada će izložba već biti prodan, a novac uplaćen potrebitima.

Dobrodošli, čekamo vas s welkom pivom!

Na Spikiginuprodajete slike iz knjige "Jamerika" u okviru akcije "Bez granice, bez žice, za izbjeglice!". Motiv je plemenit, ali hoće li Vam biti teško rastati se od svojih slika? Što očekujete od prodaje?

Ova prodajna izložba odgovara vremenu ''umjetničkog djela u doba tehničke reprodukcije'' pa smo tako kolaže i ilustracije skenirali, isprintali na velikim formatima i kaširali da se odmah mogu lijepo okačiti. Za ljude koji će ih kupiti to je, vjerujem, elegantnijai praktičnija opcija od originalnihkolaža s kojima mi se,inače, ne bi bio problem rastati. Nadam se da će se od prodaje skupiti koja kuna za izbjeglice ili makar na simboličkoj razini podržati udruga Are YouSyrious i brojni ljudi koji svakodnevno pomažu izbjeglicama čiji bodljikavi životi teku tako blizu, a tako daleko od našihmalih građanskihudobnosti. 

Coca-cola, Ramonesi, Superman, rodbina, logotipi, neboderi... američke simbole kombinirali ste s vlastitimsvijetom i doživljajem. Nastali su dopadljivi posteri s porukom, kojiinterpretiraju poznate scene američke pop-kulture. Kako danas, dvije godine nakon objavljivanja knjige, doživljavate svoje "jameričke" slike?

Otisnutom porukom na posterima htjela sam dati kontekst vizualima koji su vezani za tekst knjige. Opet po arhetipskom jeziku popularne kulture s kojim se na njima poigravam, oni mogu funkcionirati i samostalno. Netko ne mora nužno pročitati knjigu da bi doživio efekt i poruku slike koja je vezana za kulturni i društveni trenutak ne samo američke, već i globalne suvremenosti.

Vizuali Jamerike zapravo ponajprije imaju želju uprizoriti vrtoglavi civilizacijski trenutak, sačinjen od svega po malo, najviše ''spašenih'' otpadaka suvremenog potrošačkog društva

Što Vas je inspiriralo da svoj doživljaj Amerike opišete i oslikate kolažima? Možete li naći sličnu inspiraciju u hrvatskoj svakodnevnici? Hoćete li nastaviti slikati istom tehnikom?

Amerika je već dulje vrijeme moja opsesija što zbog intimnih što zbog kulturnih, društvenih i ekonomskih razloga, a u ovoj knjizi sam htjela povezati to dvoje i pokazati kako je ''američko'' uvijek političko, a političko osobno.Amerika, točnije veliki američki gradovi o kojima pišem u knjizi su na mene ostavili snažan vizualan dojam koji je zbog svoje prvotne medijske posredovanosti bio tim snažniji, nestvarniji i, rekla bih, ''tripoidniji''.No, po inspiraciju se ne mora uvijek ići tako daleko, ona može ležati svugdje, u kvartu, u haustoru, na autobusnoj stanici, ispred dućana… S ovom temom sam se malo ''odmorila'' od takve hrvatske svakodnevice kojom sam se upravo bavila u svoje prethodne dvije knjige na fikcionalnoj i znanstvenoj razini iako iu Jamericipostoji specifična poveznica s hrvatskom problematikom. Likovni kao i verbalni izričaj za mene je uvijek nepredvidiv, nemam pojma kako ću se izraziti u sljedećoj knjizi, alibaš zato u eksperimentiranju pronalazim izazov.

Kad se u tražilicu unese "Jamerika" izlistaju se većinom književne recenzije. Kako su likovnjaci reagirali na Vaše kolaže i ilustracije?

Tek poneki književni kritičari koji su poznavatelji stripa i kolaža progovorili su i o likovnim aspektima knjige na koji su se osvrnuli više na kulturološkoj nego na uže estetskoj razini.Na neki način mislim da je to primjereno jervizualiJamerike zapravo ponajprije imaju želju uprizoriti vrtoglavi civilizacijski trenutak, sačinjen od svega po malo, najviše ''spašenih'' otpadaka suvremenog potrošačkog društva.

Nakon četiri objavljeneknjige, među kojma je i zapažena "Sloboština Barbie", možemo li skoro očekivati sljedeći? Koja Vas tematika trenutno zaokuplja?

Još se nisam u potpunosti oslobodila sablasti Amerike pa se tom temom trenutno bavim u svom znanstvenom istraživanju i proučavam kako su drugi književnici oblikovali Amerikui ''američko'' duboko u povijest. Tema je dosta zahtjevna i opsežna pa pretpostavljam da ću se time sigurno baviti još neko vrijeme, a tom studijom valjda staviti i točku na ovu opsesiju.

 

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar