Predavanja / okrugli stolovi

Okupljanje, susret i rasprava potrebniji su no ikada kako bi se raskinulo s bliskom prošlošću, potaknulo promjenu koja se rađa iz civilnog društva i moglo izgraditi pravednije i demokratičnije društvo

 

Abeceda ustašluka

srijeda, 2. rujna, Mala loža

(javni intervju s prof. Hrvojem Klasićem; voditelj: Sejo Sekson)

Je li pozdrav „Za dom – spremni“, povijesni hrvatski ili samo i isključivo ustaški i zločinački? Može li se tezom o tisućljetnoj želji za svojom državom opravdati konstrukt koji je počivao na rasnim zakonima i koncentracijskim logorima? Jesu li ustašama neprijatelji bili antifašisti ili protivnici Hrvatske? Kako su se, kada i zašto vojnici Ante Pavelića zbližili s vojnicima četničkih vojvoda? Zašto se ignorira podatak da je na kraju Drugog svjetskog rata više Hrvata bilo u partizanima nego u vojsci NDH-a? Kako je moguće biti Dalmatinac, hrvatski nacionalist i mahati simbolima NDH-a? O navedenome, ali i mnogo čemu drugom, govorit će povijesničar specijaliziran za suvremenu hrvatsku i svjetsku povijest i povijesna ličnost, kustost jedinog audio Muzeja revolucije u poznatom dijelu svemira.

 

Ja, hrvatski branitelj – antifašist

srijeda, 02. rujna, Trg Ivana Pavla II/Mala loža

(okrugli stol: Jurica Pavičić, Nikola Urukalo; moderira: Davorka Blažević; Mala loža)

Velika većina hrvatskih branitelja pušku je primila iz ljudskih, egzistencijalnih razloga: osjećali su se, izravno ili neizravno, ugroženima od svega što je zavaljala Miloševićeva politika. Pravo na samoobranu nikada nije bilo sporno. No, kako se i kada dogodilo da dobar dio današnjih predstavnika različitih institucija ratnih veterana, od kojih su neki i sami krenuli u rat ne imajući na pameti mržnju ni mračnu politiku, počne koketirati s filoustaštvom, dakle filonacizmom, kada je njihovo baza imala sasvim drugačije, temeljno antifašističke, motive pri obrani domovine? Kako je moguće da se jedni motivi i ikone zamjene ili približe drugima, kada su potpuno oprečni?

 

Još jedna ovakva pobjeda nad fašizmom i neće nas više biti

četvrtak, 3. rujna, Mala loža

(predavanje: Andrej Nikolaidis)

Historijaje neprekinuti niz katastrofa – volja vam brodoloma, volja vam lavina… - u kojem ništa nije manje važno od toga hoće li Andrej Nikolaidis potonuti ili biti zatrpan. Satisfakciju od historije mogu očekivati samo nadmene budale – običan mali čovjek je u svakom poslu s Historijomuvijek na gubitku.Pa ipak, to zdanje od ruševina, ta prošlost sazdana od katastrofa,sve je što imamo.Nemamo se čime podičiti, osim onim što je s takozvane povijesne pozornice ispraćeno uz zvižduke i porugu – kao kroz maglu se sjećamo da su neki od tih zvižduka ispaljeni iz naših usta. Nemamo izbora nego još jednom uložiti sve u partiju karata koja je već okončana, u ruku koju smo već izgubili. Potpuno ravnodušni spram budućnosti, sreću tražimo u onome što je minulo.Bolje sutra je već palo, kao crveni hrast.

Što je srušilo našu utopiju?

Fašizam, onaj isti koji smo porazili 1945.

Još jedna takva pobjeda nad fašizmom i nema nam spasa.

 

ISIL-ovanje civilizacije

četvrtak, 3. rujna, Mala loža

(javni intervju s diplomatom i novinarom Zlatkom Dizdarevićem; voditelj: Damir Pilić)

Otmica i brutalna likvidacija hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka, nanovo je aktualizirala i priče o takozvanoj Islamskoj državi (Iraka i Levanta), kao produktu obavještajnih službi, prije svih izraelskih i američkih. Zapravo, teoretičari zavjere samo su varirali već ispričanu, poznatu storiju o CIA-inom projektu stvaranja terorističkih organizacija s islamskim prefiksom, često ponavljanu u vrijeme dok je Al Qaida još nešto značila na listi globalnih zločinaca. Zlatko Dizdarević, nekadašnji novinar sarajevskog Oslobođenja, kasniji veleposlanik Bosne i Hercegovine u Zagrebu, a zatim i Iraku, Siriji i Libanonu, svjedočio je krivim odlukama Zapada i njihovim posljedicama, borbama s islamskim militantima, ali i upoznao društva Sirije ili Iraka kakva su nekada bila, u vrijeme kada su se počinjala otvarati, modernizirati, oslobađati totalitarnih karakteristika i ljudi prošlosti.

 

Protokoli internetskih mudraca

petak, 4. rujna, Press centar HND-a Šibenik, Božidara Petranovića 16

(javna rasprava o odgovornosti uredništva portala za sadržaje komentara čitatelja; Saša Leković, Davorka Blažević; moderira: Emir Imamović)

Govor mržnje, koji je u Hrvatskoj podložan zakonskim sankcijama, u komentarima čitatelja je, posebice u zadnje vrijeme, naprosto podivljao. Nadležne institucije ne reagiraju, a govor mržnje u komentarima postaje standard, stvara novi govor mržnje, često reaktivni, a onda i činove mržnje: nasilje. I tako učas nasilje postaje normala društva koje je po tome, što drugo nego – nenormalno. Istodobno, demokratska sloboda govora se prikazuje kao pravo na vrijeđanje na najgorim osnovama, pa se samim time izvitoperava i poimanje demokracije. Mnogo je mehanizama na raspolaganju da se orgijanje najnižih strasti dovede u red. I da se ova važna tema postavi kao važan društveni i kulturni problem.

 

Crkva i antifašizam

petak, 4. rujna, Mala loža

(okrugli stol; sudjeluju: fra Drago Bojić i iguman Nikodim Kosović; moderira: Branko Sekulić)

U zemlji s izrazito visokim postotkom deklariranih kršćana kao što je Republika Hrvatska, itekako je bitno neprestano isticati pomalo zatomljeni socijalni aspekt evanđeoske prakse koji jasno i nedvosmisleno ističe neodgodivu potrebu zauzimanja za druge, te okolinu koju baštinimo, unatoč svoj sili nepravednosti, manipulacije, profiterstva, politikantstva, institucionalnog nasilja, te nasilja generalno koje nas okružuje. U tom kontekstu antifašizam kao jedan od ključnih elemenata radikalne zauzetosti za druge, nije samo nekakva tek povijesna stečevina, nego oruđe društvene obnove koje proizlazi iz samog srca Evanđelja. Ne biti antifašist ne znači ništa drugo nego okrenuti leđa Bogu na najokrutniji način.

 

Zviždači: heroji epohe 2.0

Petak, 4. rujna, Mala loža

(interaktivni intervju s Angelom Richter)

Premda su dokumenti koje je razotkrio “zviždač” Edward Snowden između ostalog pokazali da je i Hrvatska sklopila tajni dogovor o nadzoru s NSA (Američka agencija za državnu sigurnost), čini se da je ta vijest Hrvate ostavila ravnodušnima. Jednako kao i pisanje britanskog Independenta da se američka ambasada u Zagrebu koristi kao “špijunska baza” za CIA-u i NSA-u. Slične baze postoje u Ateni, Beču, Budimpešti, Madridu, Parizu, Rimu i mnogim drugim gradovima. Na NSA-ovoj mapi nadzora koju je Snowden predstavio, Hrvatska je, zajedno uz BiH, Makedoniju, Sloveniju i Crnu Goru označena zelenom bojom, što označava veći stupanj nadzora, dok je Srbija označena crnom bojom, što označava manji stupanj nadzora. Na temelju tih podataka izgleda da je i naša regija interesantna stranim obavještajnim službama. Koje i kakve podatke zapravo prikuplja NSA, zašto je današnja špijunaža mnogo opasnija od prijašnje, kakvu ulogu u tome imaju nove tehnologije, te naposljetku – zašto su digitalni disidenti poput Juliana Assangea i Edwarda Snowdena toliko važni za očuvanje demokracije i privatnih sloboda,razgovaramo s Angelom Richter.