U Budvi više kriminalaca nego u „Kumu“

To vam je pravna država - vladavina prava iznad svega, pa i trivijalnih ekonomskih interesa...

U Budvi više kriminalaca nego u „Kumu“

Na pitanje: neće li svi ti ljudi u uniformama - sva ona sila rezervista koja se vraćala/išla iz/u Bosne i Hercegovine i Hrvatske, iz ratova u kojima Crna Gora, inače, nije učestvovala - uplašiti turiste, pa nanijeti štetu turističkoj sezoni, Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore, svojevremeno je, u ono ratno vrijeme devedesetih, odgovorio mudro, kako i doliči čovjeku sa tako gustim i njegovanim brkom: neće, jer turisti iznad svega žele biti bezbjedni, a đe je vojska - tu je bezbjedno.

Vježba združenih snaga

Bulatović je tako, može biti i nehotice, kao ideal crnogorskog turizma istakao - koncentracioni logor. Od svijeta izolovan, kao i svaki dobar all inclusive resort, koncentracioni logor najbezbjednija je zamisliva turistička destinacija: vojska na svakom koraku - i na zemlji, i na stražarskim kulama, gore u vazduhu.

To objašnjava i šta su Crnogorci radili na Dubrovačkom i Hercegovačkom ratištu - išli na godišnji. Sjele familije, rekle: đe ćemo ove godine, pa se odlučili za mjesta gdje je u to doba bilo najviše vojske.

Na teritoriju na kojoj je zavedeno vanredno stanje, dakle raj za turiste, ličio je centar Budve nedavno, kada je država odlučila da izvede vježbu združenih policijsko-pravosudnih snaga.

Ima taj hotel u Budvi, "Mogren" se zove. Njegova terasa neka je vrsta gradske kafane. Tu sjedi pristojan, porodični svijet. U većini budvanskih lokala količina kriminalaca po kvadratnom metru veća je nego u Coppolinom Kumu. Ako ne želiš biti okružen "tranzicionim pobjednicima", "kontroverznim biznismenima" i njihovim svitama, terasa "Mogrena" solidno je rješenje.

Stigle snažne policijske snage, specijalci, pa usred sezone zatvorili "Mogren" i njegovu terasu.

Radnici pružali otpor, momci u plavom ih vukli po hotelu, neke od njih potrpali u "maricu". Policija, ponavljam, nije došla po ove što znaju sve replike iz sva tri Kuma napamet, nego baš po konobare i čistačice iz "Mogrena".

Hotel zapečaćen, goste prebacili u druge hotele. Da ih odobrovolje, dali im gratis ljetovanje.

I onda kažu - nema države.

Dajmo riječ stručnjacima. Evo šta su o "slučaju Mogren" rekli u crnogorskom Turističkom udruženju:

"U centru Budve, 23. jula, hotel u kojem boravi 80 gostiju, opkoljen sa vozilima policije, vatrogascima i vozilima hitne pomoći, ostavio je otužni utisak kod svih koji su imali priliku da to vide, a da stvar bude još i gora, fotografije i video zapisi koji će sigurno obići region, a i šire, dodatno nam komplikuju i tako tešku sezonu."

"Zašto se to nije uradilo u aprilu, ili u oktobru, jer kada se ovoliko čekalo, moglo se sačekati i još dva-tri mjeseca", retorički se pitaju u ovom udruženju.

"Gosti su u toku pečaćenja hotela bili zatvoreni u svojim sobama, većina njih i preplašena, jer im niko nije mogao objasniti o čemu se, zapravo, radi. Evakuišu se iz hotela i turoperatori koji su ih tu doveli, pokušavaju da im objasne da ih oni nijesu prevarili i da su uredno platili njihov boravak", kaže se još u saopštenju te organizacije.

U decembru prošle godine advokat Hotelske grupe Budvanska Rivijera Vanja Mugoša optužio je firme iz grupacije Mercur za višegodišnju uzurpaciju i nezakonito korišćenje hotela "Mogren", te pozvao državu i nadležne inspekcijske organe da hitno reaguju.

"Nesporno je da je 10. juna 1993. godine zaključen ugovor o zakupu sa Mercurom. Taj ugovor je istekao 13. juna 2005. godine. U međuvremenu, nije bilo produženja rokova zakupa, a kao što vidite, Mercur i dalje u posjedu drži ovaj hotel bez pravnog osnova, a ne plaća zakup od 2010. godine i krši sve moguće turističke propise", rekao je tada Mugoša.

Osporio je i podatak da Mercur sistem ima oko 200 radnika, istakavši da je broj zaposlenih daleko manji.

Sredstvo nasilja

Zaista, isplati li se to državi: da zatvori dupke pun hotel, u kojem radi 200 ili 50 porodica, svejedno, a goste časti besplatnim boravkom u Budvi? Ne isplati, ali to vam je pravna država - vladavina prava iznad svega, pa i trivijalnih ekonomskih interesa. Šta košta da košta, pravda se mora sprovoditi.

Država je saopštila da "Mogren" nema odobrenje za rad i da se zakon mora sprovoditi. Jasno: mi težimo Evropi, a to znači da moramo jačati pravnu državu.

Kada je riječ o pravnoj državi i pravdi, ovaj laik misli ovako: selektivna pravda nagora je vrsta nepravde. Ako se pravo primjenjuje selektivno, ono se pretvara u sredstvo nasilja.

Nije, hoću reći, problem u tome što je odluka suda sprovedena u slučaju "Mogren", nego što se jednako revnosno ne sprovodi i u svim drugim "slučajevima".

Tako dolazimo do onoga što je rupa u središtu našeg pravosudnog sistema: iluzija koju stvara nedopustivo je neuvjerljiva.

To da postoji "pravda za sve" je, svakako, iluzija. Sjećate se sloma na Wall Streetu? Kako je država, u tom slučaju američka, ravnodušna za propast svakog malog biznisa ("zakon se mora poštovati, jer je jednak za sve") pritekla u pomoć institucijama globalnog finansijskog kapitala, koje su svojom pohlepom i prevarama izazvale globalnu ekonomsku krizu? Kako se pokazalo da su svi jednaki, ali neki, ipak, "jednakiji"? Sjećate se objašnjenja zašto će gubici velikih pasti na teret malih, običnih građana: finansijski kolosi su "too big to fail" - odveć veliki da bi propali.

Ideja pravde

"Too big to fail" teorija kaže kako bi propast nekih finansijskih institucija dovela do ekonomskog sloma, ozbiljnog oštećenja ekonomskog sistema. U praksi, upravo su ti veliki doveli do sloma, ali ne svojom propašću, nego pohlepom i prevarama, svojim uobičajenim nekažnjvim poslovnim praksama.

Nema, dakako, nikoga ko je odveć mali i slab da bi propao.

Ideja pravde je kao film: kada gledate dobre glumce i vještog reditelja, vi u jednom trenutku povjerujete u priču. Ali, pravda u ovim krajevima nije holivudski film sa sretnim krajem nego amaterski porno-film, poput onog Severininog: koga uhvate, toga snime, ali svi ionako znaju da svi to rade.